Eterična ulja drevnih civilizacija su se razlikovala od današnjih. Stari Egipćani smatraju se začetnicima aromaterapije, a većina njihovih ulja i masti pripremala se nekoliko tjedana na suncu ili cijeđenjem mirisnih ulja iz egzotičnog cvijećaStari grci su imali sklonost ukrašavanja glava cvijećem, što je bio jedan oblik psihoaromaterapije. Ruža i zumbul su mirisima osvježavali um, dok su ljiljan i narcis izazivali iscrpljenost.
Rimljani su bili najpoznatiji "kupači", koji nisu cijenili samo čistoću, nego i ljekovita svojstva prirodne tople vode. Bili su pobornici aromaterapijske masaže. Bogate obitelji provodile su po cijele dane u kupkama ili masaži mirisnim uljima.
U staroj Kini herbalna se medicina koristila zajedno s akupunkturom i masažom za liječenje mnogih bolesti. Vjerovali su da parfemi dobiveni od aromatičnih biljaka sadrže magične sile.
U Europu su iz križarskih ratova stigli "arapski parfemi" te istodobno i saznanje o destilaciji. Neka od bogatijih kućanstva ugrađivala su vlastitu opremu za dobivanje eteričnih ulja za lijekove i parfeme. U srednjevjekovnoj Europi postojao je i običaj da se po podu razbacaju mirišljave biljke poput lavande, timijana i kamilice, koje su stvarale dominantan miris. Budući da aromatične biljke imaju insekticidna i baktericidna svojstva, vjerojatno su imale značaj u sprječavanju bolesti. Njihov je miris odbijao uši i buhe.
Posjetite danas ili možda sljedeći vikend neki od wellness centara u vašem susjedstvu i saznajte koliko vam mogu pomoći tretmani eteričnim uljima i ostalim ljekovitim sredstvima.
0 komentari:
Objavi komentar